Apostol Ivan o svom je evanđelju napisao: “Onaj koji je to vidio svjedoči i svjedočanstvo je njegovo istinito. On zna da govori istinu, da i vi vjerujete” (Ivan 19:35).

 Matej, Marko, Luka i Ivan svoja su evanđelja napisali za života mnogih osoba koje su svjedočile događajima opisanima u tim evanđeljima. To je jedan od razloga zašto im možemo vjerovati. Prema nekim izvorima, Matejevo evanđelje napisano je samo osam godina nakon Kristove smrti, odnosno oko 41. godine. Mnogi bibličari smatraju da je ono napisano nešto kasnije, no uglavnom se slažu da je cijeli Novi zavjet, odnosno sve biblijske knjige pisane grčkim jezikom, napisan u 1. stoljeću.

 Mnoge osobe koje su poznavale Isusa, vidjele njegovo pogubljenje te bile svjedoci njegovog uskrsnuća u to su vrijeme još uvijek bile žive. One su mogle potvrditi istinitost onoga što piše u evanđeljima. Isto tako mogle su lako razotkriti svaku netočnost. Profesor Frederick Bruce primijetio je: “Apostoli su se s pouzdanjem pozivali na ono što je njihovim slušateljima bilo poznato i to je jedan od čvrstih argumenata u prilog točnosti izvornog apostolskog učenja. Oni nisu samo govorili: ‘Mi smo svjedoci tih događaja’, nego su također rekli: ‘Kao što i sami znate’ (Djela apostolska 2:22).”