Kirurzi već odavno znaju da bi im u zahvatima dobro došlo neko ljepilo koje bi mogli koristiti na ljudskom tkivu. Mnoga ljepila koja se trenutno upotrebljavaju u kirurgiji imaju određenih manjkavosti. Zašto? Zato što su otrovna, zato što se skrute i zato što se ne mogu koristiti na vlažnim tkivima. Proučavajući sluz puža golaća, a znanstvenici su pronašli rješenje za spomenute probleme.

 Razmislite o sljedećem: Kad puž golać osjeti opasnost, on ispusti sluz koja je toliko ljepljiva da se pomoću nje zalijepi za vlažni list. Taj obrambeni mehanizam štiti puža, a istovremeno mu dopušta određenu slobodu kretanja.

 Znanstvenici su analizirali sluz puža golaća i zaključili da je za njenu učinkovitost zaslužno nekoliko čimbenika. Naprimjer, sluz koristi kemijske veze i elektrostatičku privlačnu silu. Sluz prodire kroz površinu za koju se puž pričvrsti, a njena elastičnost dolazi do izražaja kad se tu životinjicu silom želi odlijepiti od površine. Znanstvenici su izradili ljepilo čija su svojstva slična onima koja ima sluz puža golaća. Ono je puno jače od ljepila koja se trenutno koriste u medicini i može se bez problema upotrijebiti na ljudskom tkivu. Za to se ljepilo kaže da se pričvrsti za organ slično kao što je hrskavica pričvršćena za kost.

 Stručnjaci smatraju da ovo ljepilo može postati dio pribora svakog kirurga i da će ono u zatvaranju rana zamijeniti šavove i kvačice. Njime bi se mogla reparirati hrskavica ili bi se medicinski uređaji mogli pričvrstiti upravo ondje gdje trebaju biti ugrađeni u tijelo. Eksperimenti su već pokazali da ljepilo učinkovito zatvara rupe u srcu svinje i u jetri štakora.

 Znanstvenici često pronađu elegantna rješenja za česte probleme tako što promatraju i analiziraju svijet oko sebe. Donald Ingber, ravnatelj instituta koji je razvio ovo sintetičko ljepilo, rekao je: “Najvažnije je znati gdje gledati i prepoznati dobru ideju kad je vidite.”

 Što vi mislite? Je li prirodno ljepilo koje sadrži sluz puža golaća posljedica evolucije ili je ono djelo stvaranja?