Marko 12:1-44

POKRENI

Usporedba o zlim vinogradarima (1⁠–⁠12)
Bog i car (13⁠–⁠17)
Pitanje o uskrsnuću (18⁠–⁠27)
Dvije najvažnije zapovijedi (28⁠–⁠34)
Je li Krist Davidov sin? (35⁠–⁠37a)
“Čuvajte se pismoznanaca” (37b⁠–⁠40)
Siromašna udovica priložila dva novčića (41⁠–⁠44)

12 Tada ih je počeo poučavati pomoću usporedbi. Rekao je: “Neki je čovjek zasadio vinograd+ i postavio ogradu oko njega, iskopao vinski tijesak* te podignuo stražarsku kulu.+ Potom ga je dao u zakup vinogradarima i otputovao u drugu zemlju.+ ² Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je roba k vinogradarima da od njih uzme dio uroda iz vinograda. ³ Ali oni su ga uhvatili, pretukli i poslali natrag praznih ruku. ⁴ Poslao im je i drugog roba. Njemu su razbili glavu i osramotili ga.+ ⁵ Poslao je i trećega, ali njega su ubili. Poslao im je i mnoge druge, od kojih su neke pretukli, a neke ubili. ⁶ Na kraju mu je preostao još samo njegov voljeni sin.+ Njega je posljednjeg poslao k njima, misleći: ‘Mog će sina poštovati.’ ⁷ Ali ti su vinogradari rekli jedni drugima: ‘Ovo je nasljednik.+ Hajde, ubijmo ga, pa će nasljedstvo biti naše!’ ⁸ Tada su ga uhvatili i ubili te odvukli iz vinograda.+ ⁹ Što će učiniti vlasnik vinograda? Doći će i pogubiti vinogradare, a vinograd će dati drugima.+ ¹⁰ Zar nikad niste čitali ove riječi iz Pisama: ‘Kamen koji su graditelji odbacili postao je glavni ugaoni kamen*.+ ¹¹ To je Jehovino* djelo, divno je to u našim očima’?”+ ¹² Njegovi su protivnici shvatili da je ispričao tu usporedbu imajući njih na umu, pa su ga htjeli uhvatiti. Ali budući da su se bojali naroda, ostavili su ga i otišli.+ ¹³ Zatim su k njemu poslali neke farizeje i Herodove pristaše da ga navedu da kaže nešto za što bi ga mogli optužiti.+ ¹⁴ Kad su oni došli, rekli su mu: “Učitelju, znamo da si istinoljubiv i da ne tražiš naklonost ljudi, jer ne gledaš tko je tko, nego da naučavaš istinu o Bogu. Je li dopušteno* plaćati caru* porez ili nije? ¹⁵ Da li da plaćamo ili da ne plaćamo?” Prozrevši njihovo licemjerje, rekao im je: “Zašto me iskušavate? Donesite mi denar*!” ¹⁶ I donijeli su mu denar. On ih je upitao: “Čiji je ovo lik i natpis?” Odgovorili su mu: “Carev.” ¹⁷ Isus je nato rekao: “Dajte* caru carevo,+ a Bogu Božje!”+ I divili su mu se. ¹⁸ Tada su k njemu došli saduceji, koji kažu da nema uskrsnuća,+ i upitali ga:+ ¹⁹ “Učitelju, Mojsije nam je napisao da se onaj kome brat umre i iza sebe ostavi ženu, ali ne i dijete, treba oženiti njegovom ženom kako bi nastavio lozu svog brata.+ ²⁰ Tako su bila sedmorica braće. Prvi se oženio, ali kad je umro, iza sebe nije ostavio djece. ²¹ Drugi se oženio njegovom udovicom, ali i on je umro bez djece. Tako je bilo i s trećim. ²² I nijedan od sedmorice iza sebe nije ostavio djece. Na kraju je umrla i žena. ²³ Kad bude uskrsnuće, kojem će od njih ona biti žena? Naime, bila je udana za svu sedmoricu.” ²⁴ Isus im je odgovorio: “Niste li u zabludi zato što ne poznajete ni Pisma ni Božju moć?+ ²⁵ Jer kad ustanu iz mrtvih, ljudi se neće ni ženiti ni udavati, nego će biti kao anđeli na nebesima.+ ²⁶ A što se tiče toga da mrtvi ustaju, niste li čitali u Mojsijevoj knjizi, u zapisu o grmu, kako je Bog rekao Mojsiju: ‘Ja sam Abrahamov Bog, Izakov Bog i Jakovljev Bog’?+ ²⁷ A on nije Bog mrtvih, nego živih. U velikoj ste zabludi.”+ ²⁸ Ondje je bio jedan od pismoznanaca i slušao njihovu raspravu. Znajući da im je Isus dobro odgovorio, upitao ga je: “Koja je prva* među svim zapovijedima?”+ ²⁹ Isus je odgovorio: “Prva je: ‘Čuj, Izraele, Jehova* je naš Bog, jedan* je Jehova*, ³⁰ i ljubi Jehovu*, svog Boga, svim svojim srcem, svom svojom dušom*, svim svojim umom i svom svojom snagom.’+ ³¹ Druga je ova: ‘Ljubi svog bližnjeg kao samog sebe.’+ Nema zapovijedi koja je važnija od tih.” ³² A pismoznanac mu je odvratio: “Dobro si to rekao, Učitelju, i to je istina: ‘On je jedan i nema drugoga osim njega.’+ ³³ Ljubiti njega svim srcem, svim razumom i svom snagom te ljubiti bližnjega kao samog sebe vrijedi mnogo više od svih paljenica i drugih žrtava.”+ ³⁴ Nato mu je Isus, vidjevši da je pametno odgovorio, rekao: “Nisi daleko od Božjeg kraljevstva.” I nitko ga više nije imao hrabrosti išta pitati.+ ³⁵ A dok je poučavao u hramu, Isus je rekao: “Kako to da pismoznanci kažu da je Krist Davidov sin?+ ³⁶ Sam je David po svetom duhu+ rekao: ‘Jehova* je rekao mom Gospodinu: “Sjedi mi zdesna dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge.”’+ ³⁷ Sam ga David naziva Gospodinom, pa kako mu je onda sin?”+ I silan ga je narod s užitkom slušao. ³⁸ Dok ih je poučavao, govorio je: “Čuvajte se pismoznanaca koji rado hodaju u dugim haljinama i vole da ih ljudi pozdravljaju na trgovima+ ³⁹ te rado zauzimaju prednja* sjedala u sinagogama i počasna mjesta na gozbama.+ ⁴⁰ Otimaju imovinu* udovicama i dugo se mole samo zato da ih drugi vide. Oni će dobiti strožu presudu.” ⁴¹ Isus je sjeo nasuprot posuda za priloge+ i promatrao kako narod ubacuje novac u posude za priloge. Mnogi su bogataši ubacivali mnogo.+ ⁴² A došla je jedna siromašna udovica i ubacila dva novčića vrlo male vrijednosti*.+ ⁴³ Tada je pozvao k sebi svoje učenike i rekao im: “Zaista vam kažem, ova je siromašna udovica ubacila više od svih ostalih koji ubacuju novac u posude za priloge.+ ⁴⁴ Jer svi su oni ubacili od svog viška, a ona je u svojoj neimaštini ubacila sve što je imala za život.”+