SKAKAVCI se sele u velikim jatima. Ponekad na samo jednom kvadratnom kilometru može biti i do 80 milijuna skakavaca! No oni se nikada ne sudaraju u letu. Kako je to moguće?

Razmislite o sljedećem: Skakavac ima dva facetna oka, a iza svakog od njih nalazi se neuron koji služi kao detektor pokreta. Kad se dva skakavca opasno približe jedan drugome tako da se čini kako je sudar neizbježan, neuroni odmah pošalju upozorenje receptorima za pokretanje krila i nogu, što malenim kukcima omogućava da brzo promijene smjer kretanja. Njihova reakcija čak je pet puta brža od treptaja oka.

Građa skakavčevih facetnih očiju i vizualnih neurona koji se nalaze u njihovoj pozadini pomogla je znanstvenicima da razviju računalni sustav koji omogućava robotu da pri kretanju registrira i izbjegava predmete koji mu se približavaju, a da se pritom ne mora služiti složenim radarskim senzorima niti detektorima pokreta koji rade na principu infracrvenog zračenja. Istraživači koriste tu tehnologiju u automobilskoj industriji kako bi razvili pouzdanije sigurnosne sustave koji bi upozoravali vozače na opasnost od sudara te tako smanjili broj prometnih nesreća. “Doista možemo mnogo toga naučiti od običnog kukca kao što je skakavac”, kaže Shigang Yue, profesor računalstva sa Sveučilišta Lincoln u Velikoj Britaniji.

Što vi mislite? Jesu li skakavčevi neuroni za detekciju pokreta proizvod evolucije ili čudo stvaranja?