ŠTO KAŽU LJUDI:

Žene se odluče na pobačaj iz raznih razloga. Neke to učine zato što nemaju novca za uzdržavanje djeteta, neke zato što imaju problema u vezi, zato što planiraju daljnje školovanje ili karijeru ili pak zato što ne žele biti samohrane majke. S druge strane, neki smatraju da je pobačaj moralno neispravan. Oni misle da je trudnici ukazano veliko povjerenje time što ima priliku roditi dijete i brinuti se za njega te da se pobačajem gazi to povjerenje.

ŠTO KAŽE BIBLIJA:

U Božjim očima život je svet, naročito ljudski život (1. Mojsijeva 9:6; Psalam 36:9). Bog svetim smatra i život djeteta koje raste u majčinoj utrobi, gdje bi ono trebalo biti zaštićeno i zbrinuto. Jedan biblijski pisac Bogu je rekao: “Zaklanjao si me u utrobi majke moje. Oči su me tvoje vidjele dok sam zametak bio, u knjizi su tvojoj svi dijelovi njegovi bili zapisani — i dani kada su nastajali” (Psalam 139:13, 16).

Božje gledište o životu nerođenog djeteta vidljivo je iz zakona koji je dan drevnom izraelskom narodu. Taj je zakon nalagao da onaj tko napadne trudnu ženu i prouzroči smrt njenog nerođenog djeteta mora biti pogubljen — svoj život mora dati za život koji je uzeo (2. Mojsijeva 21:22, 23). Naravno, suci su trebali uzeti u obzir motive i okolnosti nesretnog događaja (4. Mojsijeva 35:22-24, 31).

O Božjem gledištu na život svjedoči i naša savjest, koja je Božji dar. Ako žena posluša glas savjesti i pokaže da cijeni život svog nerođenog djeteta, imat će unutarnji mir. * No ako zanemari ono što joj savjest govori, vjerojatno će osjećati krivnju i možda sebi nikad neće oprostiti zbog onoga što je učinila (Rimljanima 2:14, 15). U prilog tome govore i istraživanja koja pokazuju da su tjeskobi i depresiji podložnije žene koje su napravile pobačaj.

No što ako se budući roditelji zbog osjećaja nedoraslosti pribojavaju odgoja djeteta, naročito ako trudnoća nije bila planirana? Zapazite što je Bog obećao onima koji se odano drže njegovih moralnih mjerila: “S vjernim postupaš vjerno, s čovjekom čestitim čestito” (Psalam 18:25). U Bibliji također čitamo: “Jehova ljubi pravdu i neće ostaviti one koji su mu vjerni” (Psalam 37:28).

“O tome svjedoči i njihova savjest te u svojim mislima bivaju optuženi ili pak opravdani” (Rimljanima 2:15)

ŠTO KAŽU LJUDI:

Ruta, koja je samohrana majka, rekla je: “Već sam imala troje djece i nisam se mogla brinuti za još jedno. Ali nakon pobačaja imala sam osjećaj da sam napravila nešto užasno.” * No je li ona doista učinila nešto što joj Bog neće oprostiti?

ŠTO KAŽE BIBLIJA:

Isus Krist je pokazao kako Bog gleda na to kad je rekao: “Nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike na pokajanje” (Luka 5:32). Kad nam je iskreno žao zbog nečeg neispravnog što smo učinili te se kajemo i molimo Boga za oprost, on će nam rado oprostiti čak i teške grijehe (Izaija 1:18). “Srce slomljeno i satrveno, Bože, nećeš prezreti”, piše u Psalmu 51:17.

Onima koji se kaju i ponizno mu se obrate u molitvi Bog osim čiste savjesti daje i unutarnji mir. U Filipljanima 4:6, 7 stoji: “U svemu — molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem — iznesite svoje molbe Bogu. I mir Božji koji nadilazi svaku misao čuvat će vaša srca i vaš um.” * Nakon što je počela proučavati Bibliju te Bogu otvorila srce i rekla što osjeća, Ruta je dobila taj mir. Uvjerila se da Bog istinski oprašta (Psalam 130:4).

“[Bog] ne postupa s nama po grijesima našim, niti nam po prijestupima našim vraća ono što zaslužujemo” (Psalam 103:10)