Kad je Isus jednom prilikom bio u rimskoj provinciji Siriji, pristupila mu je neka Grkinja i zamolila ga za pomoć. Dok je razgovarao s njom, Isus se poslužio primjerom u kojem je ne-Židove neizravno nazvao “psićima”. Budući da se prema Mojsijevom zakonu pse smatralo nečistim životinjama, je li Isus time htio uvrijediti tu Grkinju i druge ne-Židove? (3. Mojsijeva 11:27).

Ni najmanje! Isus je svojim učenicima objasnio da se prvenstveno mora usredotočiti na pomaganje Židovima. Zato je toj ženi rekao: “Nije u redu uzeti kruh djeci i baciti ga psićima” (Matej 15:21-26; Marko 7:26). Grci i Rimljani u pravilu su voljeli pse i držali ih kao kućne ljubimce, a djeca su se igrala s njima. Stoga je riječ “psići” toj Grkinji možda dozvala u misli idiličnu sliku iz svakodnevnog života. Ona je odmah shvatila bit Isusovih riječi, pa je odgovorila: “Da, Gospodine, ali psići ipak jedu od mrvica koje padaju sa stola njihovih gospodara.” Isus je pohvalio tu ženu jer je imala jaku vjeru, a onda je izliječio njenu kćer (Matej 15:27, 28).

Snažan protivan vjetar jako je otežavao plovidbu broda kojim je Pavao putovao prema Italiji. Kad je brod nakratko pristao u jednoj luci, Pavao je predložio da se putovanje odgodi (Djela apostolska 27:9-12). Je li njegov savjet bio opravdan?

U drevno doba moreplovci su dobro znali da je tijekom zimskih mjeseci opasno ploviti Sredozemnim morem. Od sredine studenog do sredine ožujka brodovi uglavnom nisu plovili. No brod kojim je Pavao putovao trebao je isploviti u rujnu ili listopadu. Rimski pisac Vegecije Renat, koji je živio u 4. stoljeću, u svom je djelu Epitoma rei militaris o putovanju Sredozemnim morem napisao: “Silina i surovost mora ne dopuštaju plovidbu tijekom cijele godine, već su samo neki mjeseci jako pogodni, neki su dvojbeni, a ostali su prema zakonu prirode nemogući za brodovlje” (Sažetak vojne vještine, prev. Teodora Brnardić, 2002, Zagreb: Golden marketing, str. 194). Vegecije je objasnio da je more pogodno za plovidbu u periodu od 27. svibnja do 14. rujna, a da je rizično ploviti u razdoblju od 15. rujna do 11. studenog te između 11. ožujka i 26. svibnja. Budući da je Pavao često putovao, sigurno je to jako dobro znao. I kormilar i vlasnik broda vjerojatno su bili svjesni toga, ali ipak su se oglušili na Pavlov savjet. Stoga nije nimalo čudno što je na kraju došlo do brodoloma (Djela apostolska 27:13-44).