Pitanja čitatelja
Što Biblija kaže o polaganju zakletve?
Zakletva je “svečano obećanje dano na određen i posebno propisan način da će se što izvršiti ili da će se govoriti istina”. Oni koji polažu zakletvu često se pozivaju na Boga kao svjedoka. Zakletva može biti usmena ili pismena.
Neki misle da je neispravno zaklinjati se jer je Isus rekao: “Ne zaklinjite se nikako. (…) Kad kažete: ‘Da’, neka to znači ‘da’, a kad kažete: ‘Ne’, neka to znači ‘ne’. Sve što je više od toga, od Zloga je” (Mat. 5:33–37). Naravno, Isus je znao da je u Mojsijevom zakonu bilo propisano davanje nekih zakletvi i da su se u određenim situacijama vjerni Božji sluge zaklinjali (Post. 14:22, 23; Izl. 22:10, 11). Znao je da se i sam Jehova zaklinjao (Hebr. 6:13–17). Dakle, Isus nije htio reći da se nikad ne smijemo zaklinjati. Naprotiv, on je upozorio ljude da se ne zaklinju u vezi s nekim beznačajnim stvarima. Trebamo se uvijek truditi održati svoju riječ jer Jehova to očekuje od nas.
Što onda trebaš učiniti kad se nađeš u situaciji da trebaš dati zakletvu? Prije svega, dobro razmisli možeš li ispuniti ono što ćeš obećati. Ako nisi siguran, bilo bi bolje da se ne zakuneš. Božja Riječ upozorava: “Bolje je da se ne zavjetuješ nego da se zavjetuješ, a ne izvršiš zavjet” (Prop. 5:5). Zatim razmotri biblijska načela koja su povezana sa zakletvom koju trebaš dati, a potom postupi po svojoj savjesti koja je oblikovana na temelju Biblije. Koja ti biblijska načela mogu biti od koristi?
Neke su zakletve u skladu s Božjom voljom. Naprimjer, Jehovini svjedoci daju bračni zavjet prilikom sklapanja braka. Taj je zavjet svojevrsna zakletva. Pred Bogom i ljudima mladenka i mladoženja obećaju da će voljeti i poštovati jedno drugo dokle god budu živjeli. (Neki možda na svom vjenčanju nisu upotrijebili baš te riječi, ali ipak su se pred Bogom zavjetovali jedno drugome.) Nakon što mladenci postanu muž i žena, stupaju u odnos koji treba trajati cijeli život (Post. 2:24; 1. Kor. 7:39). Davanje bračnog zavjeta sasvim je na mjestu i u skladu je s Božjom voljom.
Neke se zakletve kose s Božjom voljom. Naprimjer, pravi kršćanin neće položiti zakletvu kojom bi se obavezao da će oružjem braniti svoju zemlju ili da će se odreći vjere u Boga. Time bi prekršio Božje zapovijedi. Kršćani nisu “dio svijeta” i stoga ne mogu sudjelovati u njegovim sporovima i sukobima (Ivan 15:19; Iza. 2:4; Jak. 1:27).
Neke su zakletve prepuštene savjesti pojedinca. U nekim situacijama trebamo pažljivo razmisliti o zakletvi uzimajući u obzir Isusove riječi: “Dajte caru carevo, a Bogu Božje!” (Naprimjer, pretpostavimo da kršćanin u nekoj zemlji zatraži državljanstvo ili preda zahtjev za izdavanje putovnice i sazna da se od njega očekuje da se zakune na vjernost državi. Ako u toj zemlji zakletva na vjernost podrazumijeva činjenje nečega što je suprotno Božjem zakonu, onda kršćaninu njegova biblijski oblikovana savjest neće dopustiti da položi takvu zakletvu. No vlasti će mu možda dopustiti da promijeni neke riječi te zakletve kako bi ono na što prisegne bilo u skladu s njegovom savješću.
Polaganje takve preinačene zakletve može biti u skladu s načelom iz Rimljanima 13:1, gdje piše: “Neka svatko bude podložan vlastima.” Stoga kršćanin može zaključiti da nije neispravno zakleti se da će učiniti nešto što Bog ionako od njega traži.
Važno je slušati svoju savjest i kad se od nas traži da se pri polaganju zakletve služimo nekim predmetom ili učinimo neku gestu. U drevno doba Rimljani i Skiti zaklinjali su se svojim mačem, pozivajući se na boga rata kao jamstvo da je ono što kažu istina. Grci su prilikom polaganja zakletve dizali ruku prema nebu. Na taj su način priznavali da postoji neka nebeska sila kojoj ljudi trebaju položiti račun i koja promatra što oni govore i rade.
Naravno, Jehovin sluga neće prisegnuti ni na kakav državni simbol kojem ljudi iskazuju štovanje ili koji je povezan s krivom religijom. No što ako se na sudu od tebe traži da položiš ruku na Bibliju i zakuneš se da ćeš govoriti istinu? U tom slučaju možeš odlučiti da ćeš to učiniti jer Biblija govori o vjernim Božjim slugama koji su davanje zakletve popratili određenom gestom (Post. 24:2, 3, 9; 47:29–31). No imaj na umu sljedeće: Kad daješ takvu zakletvu, prisežeš pred Bogom da ćeš govoriti istinu. Trebaš biti spreman istinito odgovoriti na svako pitanje koje ti se postavi.
Budući da jako cijenimo svoj odnos s Jehovom, trebamo se moliti i pažljivo razmisliti prije nego što položimo neku zakletvu. Pritom trebamo voditi računa o tome da ne postupamo suprotno svojoj savjesti i da ne kršimo biblijska načela. Ako odlučiš dati neku zakletvu, moraš održati ono što si rekao (1. Petr. 2:12).