HENOK je živio prilično dugo. Vjerojatno ne možemo ni zamisliti da bi netko uopće mogao živjeti toliko dugo — čak 365 godina! Gledano iz naše perspektive, to su četiri vrlo duga životna vijeka. Međutim, on zapravo uopće nije bio tako star, barem ne za ono doba. Naime, u to vrijeme, prije nekih 5 000 godina, ljudi su živjeli puno dulje nego danas. Prvi čovjek, Adam, imao je već preko 600 godina kad se Henok tek rodio, a nakon toga poživio je još 300 godina! No neki Adamovi potomci živjeli su čak i dulje od njega. Prema tome, Henok je sa svojih 365 godina vjerojatno bio prilično vitalan — moglo bi se reći da je još cijeli život bio pred njim. Nažalost, to je samo tako izgledalo.

Henok se vjerojatno nalazio u životnoj opasnosti. Pokušajte ga zamisliti kako bježi prema nekom zaklonu dok mu u glavi cijelo vrijeme odzvanjaju pogrdne riječi ljudi kojima je upravo prenio Božju poruku. Njihova lica bila su iskrivljena od srdžbe, a pogled im je bio ispunjen mržnjom. Prezirali su i njegovu poruku i Boga koji ga je poslao. Budući da nisu mogli nauditi Henokovom Bogu, Jehovi, odlučili su iskaliti svoj bijes na samom Henoku! Lako je moguće da se Henok pitao hoće li ikada više vidjeti svoju obitelj. Je li možda sa suzama u očima pomislio na svoju ženu i kćeri te na svog sina Metušalaha i unuka Lameka? (1. Mojsijeva 5:21-23, 25). Je li to stvarno bio kraj?

Henok je pomalo zagonetna biblijska ličnost. Spominje ga se u samo tri kratka ulomka (1. Mojsijeva 5:21-24; Hebrejima 11:5; Juda 14, 15). Međutim, već samo na temelju tih nekoliko redaka možemo zaključiti da je taj čovjek imao iznimno jaku vjeru. Imate li obitelj za koju se trebate brinuti? Je li vam ikada bilo teško hrabro zastupati nešto za što ste znali da je ispravno? U svakom slučaju, možete puno toga naučiti razmišljajući o Henokovoj vjeri.

Čovječanstvo je već bilo spalo na niske grane u vrijeme Henokovog rođenja. Bio je to sedmi naraštaj Adamove rodoslovne linije. Istina, u tjelesnom pogledu još se nisu toliko osjećale posljedice grijeha, jer je ljudski rod ipak bio puno bliže savršenstvu koje su Adam i Eva izgubili. To je uostalom bio razlog zašto su ljudi živjeli tako dugo. Nažalost, čovječanstvo je u moralnom i duhovnom smislu bilo u očajnom stanju. Nasilja je bilo na svakom koraku, što i ne čudi ako se sjetimo da je već na samom početku ljudske povijesti Kajin ubio svog brata Abela. A oni su bili tek drugi naraštaj! Izgleda da se jedan od Kajinovih potomaka čak ponosio time što je po nasilnosti i osvetoljubivosti nadmašio Kajina. U trećem naraštaju pojavilo se još jedno veliko zlo. Ljudi su počeli prizivati Jehovino ime, ali ne sa strahopoštovanjem i željom da ga slave. Očigledno su njegovo sveto ime koristili s krajnjim nepoštovanjem i prezirom (1. Mojsijeva 4:8, 23-26).

Takvo bogohulno ponašanje vjerojatno je uzelo maha do Henokovog vremena. Zato je Henok još u mladosti trebao odlučiti na koju će stranu stati. Hoće li ići linijom manjeg otpora i prikloniti se većini ili će tragati za Jehovom, pravim Bogom koji je načinio nebo i Zemlju? Zasigurno ga se duboko dojmilo ono što je čuo o Abelu, koji je umro kao mučenik zato što je na ispravan način štovao Jehovu. Henok je odlučio pokazati isti stav. U 1. Mojsijevoj  5:22 čitamo: “Henok je hodio s pravim Bogom.” Taj vrlo zanimljiv izraz otkriva da je Henok bio bogobojazan čovjek unatoč tome što je živio u bezbožnom svijetu. On je prva osoba za koju se u Bibliji kaže da je hodila s Bogom.

Isti biblijski redak otkriva da je Henok hodio s Jehovom i nakon što mu se rodio sin Metušalah (Metuzalem). Prema tome, Henok je bio obiteljski čovjek, postao je otac u dobi od 65 godina. Imao je ženu, kojoj Biblija ne navodi ime, te više “sinova i kćeri”. Ako otac koji brine za obitelj uistinu želi hoditi s Bogom, tada se treba voditi njegovim načelima dok zbrinjava potrebe svojih ukućana. Henok je shvaćao da Jehova od njega očekuje da bude vjeran i privržen svojoj ženi (1. Mojsijeva 2:24). Isto tako, sigurno je davao sve od sebe kako bi svoju djecu poučavao o Jehovi. Je li to urodilo plodom?

Biblija nam o tome ne otkriva mnogo. Naprimjer, ne znamo ništa o vjeri Henokovog sina Metušalaha, čovjeka koji je prema Bibliji živio duže od svih drugih ljudi i koji je umro iste godine kad je nastupio opći potop. Međutim, biblijski tekst navodi da je Metušalah imao sina Lameka, čiji se životni vijek preklapao s Henokovim više od stotinu godina. A Lamek je očito razvio jaku vjeru. Jehova ga je čak nadahnuo da o svom sinu Noi izrekne proročanstvo, koje se ispunilo nakon potopa. Biblija i za Nou kaže da je hodio s Bogom, baš poput svog pradjeda Henoka. Istina, Noa ga nikad nije upoznao, ali Henok mu je ostavio u nasljeđe nešto vrlo dragocjeno. Noa je za to “nasljeđe” možda čuo od svog oca Lameka, ili od svog djeda Metušalaha, ili možda čak od Jareda, Henokovog oca, koji je umro kad je Noa imao 366 godina (1. Mojsijeva 5:25-29; 6:9; 9:1).

Razmislite malo o tome koliko se Henok razlikovao od Adama. Premda je bio savršen, Adam je sagriješio Jehovi, a svoje je potomke uvukao u pobunu i ostavio im u nasljeđe samo jad i tugu. S druge strane, Henok je bio nesavršen, ali je hodio s Bogom i svojim je potomcima u nasljeđe ostavio dobar primjer koji pokazuje što znači imati pravu vjeru. Adam je umro kad je Henok imao 308 godina. Je li Adamova obitelj žalovala zbog smrti svog krajnje sebičnog praoca? To ne možemo znati. No jedno sigurno znamo — “za sve je vrijeme Henok hodio s pravim Bogom” (1. Mojsijeva 5:24).

Ako imate obitelj za koju se brinete, razmislite o tome kako se možete ugledati na Henokovu vjeru. Iako je jako važno brinuti se za materijalne potrebe svojih ukućana, ništa nije važnije od brige za njihovu duhovnu dobrobit (1. Timoteju 5:8). No pritom imajte na umu da vaša djela govore više od riječi. Budete li hodili s Bogom poput Henoka i vodili se biblijskim načelima u životu, i vi ćete svojoj obitelji dati nasljeđe neprocjenjive vrijednosti — bit ćete im primjer na koji se mogu ugledati.

Kao čovjek koji je iskreno vjerovao u Boga, Henok se možda osjećao usamljeno u bezbožnom svijetu, okružen ljudima koji nisu imali vjere. No je li njegov Bog, Jehova, obraćao pažnju na njega? Da, Jehova je vidio njegovu vjeru! Zato mu se jednog dana odlučio obratiti. Bog je Henoku dao zadatak da svojim suvremenicima prenese jednu važnu  poruku. Tako je Henok zapravo postao prorok — i to prvi prorok čija je poruka zapisana u Bibliji. To znamo zato što je stoljećima kasnije Juda, Isusov polubrat, pod nadahnućem zapisao Henokove proročanske riječi. *

O čemu je govorilo Henokovo proročanstvo? Ono glasi ovako: “Evo, Jehova je došao s desecima tisuća svetih anđela svojih, da sudi svima i da osudi sve bezbožnike za sva bezbožna djela njihova koja su bezbožno počinili i za sve drske riječi koje su bezbožni grešnici izgovorili protiv njega” (Juda 14, 15). Možda vam je odmah zapelo za oko da je Henok govorio u prošlom vremenu, kao da se ono što je Bog prorekao već dogodilo. Po tom su principu napisana i mnoga kasnija proročanstva. Zašto su neka proročanstva sročena na takav način? Razlog je jednostavan: Prorok govori o nečemu što će se bez imalo sumnje ostvariti, pa priča o tome kao da je to već gotova stvar (Izaija 46:10).

Henok je možda prenosio Božju poruku svima koji su ga slušali. Kako mu je bilo objavljivati to snažno upozorenje? Zapazite da je čak četiri puta koristio izraz “bezbožan” dok je osuđivao pokvarene ljude, njihove postupke i zloću u kojoj su duboko ogrezli. Dakle, proročanstvo je jasno dalo do znanja svim ljudima da je svijet koji su izgradili nakon Edena postao iskvaren do srži. Nakon dolaska Jehove i njegove moćne vojske “svetih anđela” taj je svijet trebao nestati u kataklizmi. Henok je neustrašivo prenosio to Božje upozorenje, i to sam samcat! Stoga nam nije teško zamisliti mladog Lameka kako se divi djedovoj hrabrosti.

Dok razmišljamo o Henokovoj vjeri, bilo bi dobro da se pitamo vidimo li svijet u kojem živimo onako kako ga vidi Bog. Osuda koju je Henok odvažno propovijedao odjekuje još i danas — ona se na današnji svijet ne odnosi ništa manje nego na svijet Henokovog vremena. Kao što je Henok i predskazao, Jehova je bezbožni svijet Noinog doba uništio u općem potopu. Ali ta je kataklizma ujedno bila nagovještaj puno većeg uništenja koje tek treba doći (Matej 24:38, 39; 2. Petrova 2:4-6). Baš kao i u prošlosti, Bog je danas spreman sa svojom ogromnom vojskom anđela izvršiti pravednu presudu nad bezbožnim svijetom. Svatko od nas trebao bi ozbiljno shvatiti Henokovo upozorenje i prenositi ga drugima. Možda će se zbog toga naša obitelj i prijatelji distancirati od nas. Ponekad ćemo se možda osjećati usamljeno. Ali ne zaboravimo da Jehova nikada nije napustio Henoka, pa tako ni danas neće napustiti svoje vjerne sluge!

Kako je završio Henokov život? Njegova je smrt u neku ruku još zagonetnija i intrigantnija od njegovog života. Izvještaj iz 1. Mojsijeve jednostavno kaže: “Zatim je nestao, jer ga je Bog uzeo” (1. Mojsijeva 5:24). U kom je smislu Bog “uzeo” Henoka? Apostol Pavao kasnije je objasnio: “Vjerom je Henok bio prenesen da ne vidi smrti i nije ga se moglo naći jer ga je Bog prenio. A prije nego što je bio prenesen primio je svjedočanstvo da je ugodio Bogu” (Hebrejima 11:5). Na što je Pavao mislio kad je rekao da je Henok bio “prenesen da ne vidi smrti”? U nekim prijevodima Biblije piše da ga je Bog uzeo na nebo. Ali takva tvrdnja nema biblijskog temelja. Biblija jasno pokazuje da je Isus Krist bio prvi koji je uzašao, odnosno uskrsnuo, na nebo (Ivan 3:13).

U kom je smislu onda Henok bio “prenesen da ne vidi smrti”? Jehova ga je vjerojatno na bezbolan način “prenio” iz života u smrt i tako poštedio mogućih smrtnih muka. Međutim, Henok je prije toga dobio “svjedočanstvo da je ugodio Bogu”. Kako? Izgleda da je netom prije svoje smrti od Boga dobio  viziju, u kojoj je možda čak vidio raj na Zemlji. Dobivši na tako upečatljiv način potvrdu da ima Jehovino priznanje, Henok je utonuo u smrtni san. Pišući o Henoku i drugim vjernim muškarcima i ženama, apostol Pavao je rekao: “Svi su oni umrli u vjeri” (Hebrejima 11:13). Nadalje, Henokovi neprijatelji možda su posvuda tražili njegovo tijelo, ali “nije ga se moglo naći” — vjerojatno zato što ga je Jehova uklonio i tako spriječio da ga ti zli ljudi oskvrnu ili pak koriste za promicanje krive religije. *

Imajući na umu sve što Biblija otkriva o Henoku, pokušajmo sada zamisliti posljednje trenutke njegovog života. Predočite si sljedeći prizor, koji je naravno samo jedna od brojnih mogućnosti: Henok je već na rubu snaga dok bježi pred svojim progoniteljima koji mu dahću za vratom. Oni doslovno kipe od bijesa zato što im je prenio Božju osudu. Nakon nekog vremena Henok je pronašao mjesto na kojem se sakrio i malo počinuo. No on dobro zna da se ne može još dugo kriti. Nad glavom mu je visio mač i bilo je samo pitanje vremena kad će ga njegovi neprijatelji pronaći. Dok je skupljao novu snagu, molio se svom Bogu. Potom ga je ispunio dubok unutarnji mir. U viziji koja je djelovala vrlo stvarno Henok je otplovio u neki daleki svijet.

Zamislite kako se pred njim šire horizonti i otkrivaju mu svijet potpuno drugačiji od onoga koji je poznavao. Taj mu je svijet izgledao prekrasno poput edenskog vrta, ali ovaj put na ulazu nije bilo keruba koji bi ljudima priječili prolaz. Henok je u tom raju vidio mnoštvo ljudi, koji su svi odreda bili mladi, zdravi i puni života. Svi su živjeli u miru. Nije bilo ni najmanjeg traga mržnje ili vjerske netrpeljivosti koja je Henoku bila tako dobro poznata. U tom času Henok je osjetio Jehovinu ljubav i brigu te spoznao da ima njegov osmijeh odobravanja. Duboko u sebi osjećao je da pripada tom svijetu i da će to biti njegov dom. Dok ga je obuzimao sve veći i veći mir, Henok je u jednom trenutku samo sklopio oči i utonuo u dubok san — san bez snova — iz kojeg se više nije probudio.

Henok još i dan-danas “spava” čvrstim snom, ali i dalje “živi” u savršenom sjećanju svog Boga, Jehove. Isus je obećao da će svi oni koji ostanu u Božjem sjećanju čuti Kristov glas i izaći iz groba. Kad svi ti ljudi ponovno širom otvore svoje oči, s divljenjem će promatrati prekrasan novi svijet! (Ivan 5:28, 29).

Biste li se i vi voljeli naći u tom svijetu? Možete li zamisliti kako će biti uzbudljivo sresti Henoka? Pomislite samo što ćemo sve moći naučiti od njega! Naprimjer, mogao bi nam reći jesmo li uspjeli koliko-toliko pogoditi kako su izgledali posljednji trenuci njegovog života. No već danas možemo od njega naučiti nešto vrlo važno. Naime, nakon što je govorio o Henoku, Pavao je dodao: “Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu” (Hebrejima 11:6). Nije li to uistinu snažan razlog da se ugledamo na Henokovu nepokolebljivu vjeru?